Od ratnog švercera i profitera do političkog kraha a iza prve krivine čekaju zatvorske rešetke

Detalji o kriminalu Dodik Milorada su već godinama poznati većini građana i to nije ništa novo ali je veoma zanimljivo i neobično da je upravo sada, načinjen ovakav dokumentarni film o njemu…

Zbog toga kao uvod i objašnjenje, treba podsjetiti na činjenicu da je prije nekoliko mjeseci Dodik Milorad bio glavni junak afere, poznatije pod nazivom `zlatna ikona` u kojoj je javno pred kamerama poklonio ruskom ambasadoru vrijednu ikonu, ukradenu iz Ukrajine.
Međunarodni skandal sa ukradenim vrijednim istorijskim i muzejskim predmetima, nije isto što i milionske afere pred lokalnim korumpiranim, takozvanim istražnim organima te je Dodik naprosto zbrisan i bačen u bolničku postelju narednih petnaestak dana a onda je što se može vidjeti iz slijeda događaja, počeo da izvršava sve naloge koje je dobivao.
Nećemo sada poimenice podsjećati na sve ono što je nekad govorio da nikad neće uraditi a sada je bez pogovora učinio, nego ćemo podsjetiti prvo na čuveni monolog glumice Jelisavete Sablić u kome je opisivala generalno sve političare ali kako izgleda ponajbolje je opisalo upravo Milorada Dodika.
Dodik se politikom počeo baviti odavno a prvi veći uspjeh je bio 1986. izborom za predsjednika izvršnog odbora skupštine opštine Laktaši.
On je tada prvi u nekoj opštini bivše Jugoslavije, uveo mogućnost otvaranja privatnih firmi.
1990. je kao član “Saveza reformskih snaga” Ante Markovića, izabran u parlament Bosne i Hercegovine.
Pošto je izbio rat, iako se sada time hvali, Dodik Milorad nikada za svo vrijeme nije vidio front.
Ulazak u veliki biznis, omogućila mu je privredna banka, udružene banke Sarajevo, dajući njemu i njegovoj firmi Igokea višemilionski kredit.
Taj kredit, Dodik nikada nije vratio, baš kao ni onaj koji je odmah po izbijanju rata, dobio od beogradske Kredibel banke.
A pošto slobodno možemo reći da ko iz rata izađe i za kašiku bogatiji, nego što u njega ušao da je taj ratni profiter i prema tome što se toga tiče ovde je sve jasno.
Zvanični dokumenti MUP-a, svjedoče da je Dodik Milorad, tokom rata švercovao cigarete.
Zbog toga je dobio nadimak `Mile ronhill` iako neki tvrde da je švercovao kratki partner.
Nakon rata, Dodikovu političku karijeru je podržao Slobodan Milošević a onda ga je Biljana Plavšić, iako je njegova stranka imala ukupno samo 2 poslanika, predložila i promovisala za republičkog premijera.
Poznato je da mu je veliku podršku, pružila i Madlen Olbrajt, opisujući ga kao “dašak svježeg vjetra na Balkanu” a i tadašnji, takozvani visoki predstavnik Karlos Westendorp, koji je izjavio da je za međunarodnu zajednicu, prihvatljiva samo ona vlada na čijem čelu je Milorad Dodik.
Gledajući u kakvom se sada stanju zemlja nalazi i koliko je opljačkano i uništeno, postaje jasno zbog čega je Dodik doveden i postavljen na vlast.
Na glasanju u parlamentu 1998. polovina poslanika je napustila skupštinu a pošto je nedostajao kvorum, SFOR je helikopterom dovezao još jednog poslanika Franju Majdančića, kako bi glasao za Dodik Milorada.
Tako je Mile iz Laktaša dođao na vlast uz pomoć Slobodana Miloševića, Karlosa Westendorpa, Biljane Plavšić, Madlen Olbrajt i svih tadašnjih poslanika iz redova Muslimana i Hrvata, koji je kako sada i već duže vrijeme vidimo, prevario svojim lažima.